izv. prof. prim. dr. sc. Orjena Žaja, dr. med.

specijalist pedijatrije

uže specijalnosti pedijatrijske gastroenterologije

Izv. prof. prim. dr. sc. Orjena Žaja, dr. med., specijalistica pedijatrije, uže specijalnosti pedijatrijske gastroenterologije, predstojnica je Klinike za pedijatriju i voditeljica Centra za poremećaje u jedenju kod djece i adolescenata, KBC Sestre milosrdnice, jedinog centra u RH gdje se od 1985. sustavno multidisciplinarno liječe djeca s anoreksijom nervozom.

Uz predstojničku dužnost obnaša i funkciju pročelnice Zavoda za gastroenterologiju, hepatologiju, poremećaje prehrane, hematologiju i neruopedijatriju te voditeljice Ureda za medicinsku izobrazbu KBC Sestre milosrdnice.

Pročelnica je Katedre za pedijatriju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nastavnica u diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi Medicinskog i Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Splitu, Regiomed Medical School u Coburgu, Njemačka, Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u  Osijeku i Zdravstvenog Veleučilišta. Primarijus Žaja je viša znanstvena suradnica i viši predavač iz područja kliničkih medicinskih znanosti.

Predsjednica je Hrvatskog Društva za Pedijatrijsku Gastroenterologiju, Hepatologiju i Prehranu- HDPGHP, HLZ-a.

Nakon specijalizacije rad nastavlja u KBC Sestre milosrdnice, mjestu prvog zaposlenja. Poseban interes su poremećaji u jedenju i klinička prehrana. Publicirala je preko 190 radova i nastavnih tekstova. Urednica je tri sveučilišna udžbenika i 4 sveučilišna priručnika stalnog usavršavanja liječnika, su-autorica dva sveučilišna udžbenika i većeg broja stručnih knjiga. Članica stručnih društava, recenzentkinja i članica uredničkih odbora u domaćim i inozemnim časopisima te brojnih povjerenstava. Stručno se usavršava u zemlji i inozemstvu, suradnica brojnih domaćih i međunarodnih projekata. Voditeljica RCT studije, prve u svijetu o probioticima u djece s anoreksijom nervozom, nagrađene od Europskog stručnog društva, ESPGHAN. Dobitnica je nagrade Metaboličke sekcije HPD-a 'Dijagnoza godine’ i priznanja Centru za poremećaje u jedenju za iznimna postignuća i suradnju u nastavnoj, znanstvenoj i stručnoj djelatnosti Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Osijek.

Održala je preko 160 predavanja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, od čega 35 na međunarodnim skupovima i u inozemstvu, te brojne nastupe s ciljem javno-zdravstvenog prosvjećivanja stanovništva na temu prehrane djece i poremećaja u jedenju.

Poothranjeno dijete i adolescent: kako i kada intervenirati?
Izv. prof. prim dr. sc. Orjena Žaja, dr. med.
specijalistica pedijatrije, uže specijalnosti pedijatrijske gastroenterologije, viši predavač
Klinika za pedijatriju, Centar za poremećaje u jedenju kod djece i adolescenata KBC Sestre milosrdnice
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu

SAŽETAK
Klinička prehrana od središnje je važnosti u liječenju i prevenciji brojnih bolesti općenito, posebice u pedijatrijskoj populaciji. Cilj nutricijskog liječenja je održavanje ili poboljšanje nutritivnog statusa, prevencijom/liječenjem malnutricije, očuvanjem funkcije tkiva i funkcionalnom pohranom proteina plazme. Malnutricija nastaje zbog poremećaja ravnoteže nutrijenata ali i upalne aktivnosti, posljedično bolesti bilo kojeg organa ili sustava u tijelu, organske ili psihološke prirode, poput svojevoljnog gladovanja kod poremećaja u jedenju. Brine podatak kako i danas, u 21. stoljeću, bilježimo visoku učestalost malnutricije među hospitaliziranom djecom, po nekim autorima i do 50%. Dijelom posljedično bolesti, no nije zanemariv ijatrogeni utjecaj dijagnostičko/terapijskih zahvata koji izgladnjivanjem bolesnika povećavaju rizik neželjenog ishoda. Metaboličke i imunološke posljedice malnutricije mogu zahvatiti bilo koji organ ili organski sustav, ovise o trajanju  i težini kalorijske deprivacije ali i vremenskom odnosu prema razvojnom dobu. Pothranjenost u kritičnom razdoblju razvoja, može odgoditi ili trajno zaustaviti fiziološke procese sazrijevanja. Komplikacije su većinom izlječive ukoliko se na vrijeme postigne tjelesni oporavak. No, neke su potencijalno ireverzibilne, izvjesno i fatalne ukoliko su kasno prepoznate. Rastući je interes istraživača za definiranje pedijatrijske sarkopenije kao temelja planiranja individualiziranog  nutricijskog pristupa. Brojni dokazi potvrđuju negativan utjecaj malnutricije na ishod liječenja osnovne bolesti poput kirurškog liječenja ili onkološke terapije, kao i na duljinu hospitalizacije. Stoga je važno održati ili što ranije uspostaviti dostatan kalorijski unos i zaustaviti katabolizam. Nutricijsko liječenje temeljna je odrednica terapijskog pristupa malnutriciji u djece i adolescenata. Pored kliničke prehrane kao okosnice, važna je i suplementacija utvrđenih deficita pojedinih mikronutrijenata. Klinička  prehrana obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika; u užem smislu enteralnu i parenteralnu prehranu. Enteralna prehrana predmnijeva unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih pripravaka kao dopuna jelovnika ili putem hranidbenih sondi. Osnovni postulat glasi: “ako je crijevo u funkciji, koristi ga” stoga se potencira enteralni pristup kada je god moguće tj. kada su očuvane digestivne i apsorptivne sposobnosti probavnog sustava. Enteralni pripravci dijele se prema kemijskom sastavu, osmolarnosti i namjeni. Osnovni kriterij je izvor dušika prema kojem postoje polimerički pripravci (nutritivno  uravnoteženi, niske osmolarnosti, cjelovitih proteina, polimera glukoze, dugolančanih (LCT) i srednjelančanih triglicerida (MCT)); oligomerički (hidrolizirani proteini i maltodekstrin škroba, jednostavni šećeri i kombinacije LCT/MCT); te monomerički pripravci (aminokiseline, mono- i disaharidi, MCT i esencijalne masne kiseline). Svi su bez laktoze i glutena, standardizirane količine minerala, oligoelemenata i vitamina. Za većinu djece (95%) kod kojih je indicirana klinička prehrana, polimerički pripravci će biti optimalni obzirom da imaju  očuvanu digestivnu i  apsorptivnu sposobnost crijeva. Pri odabiru enteralnog pripravka važna je dob i bolest, no osnovni kriterij je energetska gustoća jer su kalorijske potrebe temeljna odrednica svakog bolesnika. Ne smije se zanemariti i palatabilnost. Napredak tehnologije omogućuje proizvodnju polimeričkih pripravaka visoke energetske gustoće (2.4-3.2 kcal/ml) uz prihvatljivu osmolarnost, palatabilnost i viskoznost. Stoga danas u kliničkoj prehrani, preventivno ili zbog nutricijskog liječenja, jelovnik djeteta možemo obogatiti pripravcima koji u malom volumenu pružaju visok energetski unos i vrijedne makro- i mikronutrijente. Enteralna prehrana superiorna je parenteralnoj zbog brojnih razloga od kojih su rizik komplikacija i trofičko hranjenje najvažniji. Vrlo je mali broj stanja/bolesti  kada je enteralna prehrana kontraindicirana.  Radi se o cjelovitim  pripravcima koji mogu u potpunosti zadovoljiti dnevne potrebe  djece i adolescenata. Ipak, najčešće ih koristimo kao dodatak jelovniku u djece koja uobičajenim putem ne mogu zadovoljiti potrebe u stanju malnutricije.

U ovom predavanju biti će prikazano osobno iskustvo i osnove dobre kliničke prakse primjene enteralne prehrane u djece i adolescenata.

ISHODI UČENJA:
Nakon odslušanog predavanja polaznici će moći:
    1. Objasniti ulogu nutricijskog liječenje kroz aspect malnutrcije u pedijatriji
    2. Nabrojati prednosti enteralne u odnosu na parenteralnu prehranu i klasificirati enteralne     pripravke dostupne na tržištu
    3. Opisati puteve primjene i dnevni raspored pri propisivanju polimeričkih pripravaka za pacijente u izvanbolničkim okolnostima